Definicija: konsenzus je proces donošenja odluka koji teži nenasilnom rješavanju sukoba i kooperativnom razvoju odluka kojie svi ukljuceni u proces podupiru.
Pet je osnovnih elemenata potrebno za uspješno konsenzualno odlucivanje:
- spremnost na podjelu moci
- objavljeno opredjeljenje za korišenje konsenzualnog procesa
- zajednicki cilj
- “jaki” dnevni red
- efektivno facilitiranje
Kljucno stajalište: svaka osoba drži važan djelic istine
Vrijednosti: poštovanje, povjerenje, suradnja, nenasilje, dobra vjera, istinoljubivost, razlicitost, spremnost na pokuse, rješavanje problema.
Tri su stupnjeva u donošenju odluka:
- upoznavanje s idejom/problemom
- rasprava
- odluka
Važne uloge:
- facilitator
- pisari
- zapisnicar
Moguce uloge:
- vratar
- osoba koja pazi na vrijeme
- osobe za pripremu/ pospremanje
- osoba koja rasporeduje dnevni red
- osoba koja pazi na raspoloženje/ proces
- predlagaci dnevnog reda
- osobe za održavanje mira
- prevoditelji
Procedura.
U procesu konsenzusa ne broje se glasovi. Ideje ili prijedlozi se predstavljaju, raspravljaju i revidirani po potrebi, prije dosezanja tocke odluke. O nijednom važnom pitanju ne bi trebalo upozanvati, draspravljati i odluciti na samo jednom sastanku. Ako se ne postigne konsenzus, ne poduzimaju se nikakve akcije. Namjera je da se nenasilno riješe sve nedoumice i sukobi, koji okružuju prijedlog/ideju, na nacin da se svi zaista slažu sa odlukom.
U procesu konsenzusa, osoba u grupi ima tri mogucnosti:
- zaustaviti prijedlog/ideju
- “stati na stanu”
- pristati
Šutnja se smatra pristankom
(IIFAC, International Institute fo Facilitation and Consensus, www.iifac.org )







