Definicija: konsenzus je proces donošenja odluka koji teži nenasilnom rješavanju sukoba i kooperativnom razvoju odluka kojie svi ukljuceni u proces podupiru.

Pet je osnovnih elemenata potrebno za uspješno konsenzualno odlucivanje:

- spremnost na podjelu moci

- objavljeno opredjeljenje za korišenje konsenzualnog procesa

- zajednicki cilj

- “jaki” dnevni red

- efektivno facilitiranje

Kljucno stajalište: svaka osoba drži važan djelic istine

Vrijednosti: poštovanje, povjerenje, suradnja, nenasilje, dobra vjera, istinoljubivost, razlicitost, spremnost na pokuse, rješavanje problema.

Tri su stupnjeva u donošenju odluka:

- upoznavanje s idejom/problemom

- rasprava

- odluka

Važne uloge:

- facilitator

- pisari

- zapisnicar

Moguce uloge:

- vratar

- osoba koja pazi na vrijeme

- osobe za pripremu/ pospremanje

- osoba koja rasporeduje dnevni red

- osoba koja pazi na raspoloženje/ proces

- predlagaci dnevnog reda

- osobe za održavanje mira

- prevoditelji

Procedura.

U procesu konsenzusa ne broje se glasovi. Ideje ili prijedlozi se predstavljaju, raspravljaju i revidirani po potrebi, prije dosezanja tocke odluke. O nijednom važnom pitanju ne bi trebalo upozanvati, draspravljati i odluciti na samo jednom sastanku. Ako se ne postigne konsenzus, ne poduzimaju se nikakve akcije. Namjera je da se nenasilno riješe sve nedoumice i sukobi, koji okružuju prijedlog/ideju, na nacin da se svi zaista slažu sa odlukom.

U procesu konsenzusa, osoba u grupi ima tri mogucnosti:

- zaustaviti prijedlog/ideju

- “stati na stanu”

- pristati

Šutnja se smatra pristankom

(IIFAC, International Institute fo Facilitation and Consensus, www.iifac.org )