Fritjof Capra je jedan od čelnih zelenih mislioca, posebice na polju ekologije i sustavnog razmišljanja. Autor je mnogih originalnih knjiga, kao primjerice 'Tao fizike' ('Tao of Physics'), 'Mreža života' (The Web of Life'), 'Točka preokreta' ('The Turning Point') i najnovije 'Skrivene veze' ('The Hidden Connections'). Tijekom njegovog podučavanja na Schumacher Collegu u Totnesu, Rob Hopkins ga je intervjuirao za Permaculture Magazine, a mi preveli Robov intervju za vas...

Prijevod intervjua iz Permaculture Magazine-a br. 50, original dostupan na Exact Editions

U vašoj zadnjoj knjizi 'The Hidden Connections' stoji: “stvaranje održivih zajednica je veliki izazov našeg vremena“. U odnosu na grad Totnes i inicijativu relokalizacije koja započinje ovdje, kako bi to mogli postići?

To je pitanje koje bi kod raznih ljudi izazvalo razne odgovore. Neki bi rekli trebate revoluciju, neki da trebate razvijati zajednicu itd. Ja se uvijek vraćam na edukaciju, jer je to moje područje. Nije to nužno najbolji način, ali je to način sa kojim sam ja najbolje upoznat. Moj odgovor proizlazi iz činjenice kako je koncept održivosti nepoznat većini ljudi, te ga mnogi ni ne razumiju. Lester Brown je prije 25 godina izmislio tu riječ, a kasnije se podrazumijevala kao Brundtland definicija: „održivi razvoj je razvoj koji susreće potrebe sadašnjosti bez da se dovede u pitanje zadovoljenje potreba budućih generacija. „
Bio sam zbunjen kad sam to prvi puta čuo. Razmišljao sam o tome zašto mi se ta definicija činila zbunjujuća i završio sam na mislima da je to možda stoga da je moralno uvjerenje potreba stvaranja što većeg broja prilika za buduće generacije, iako ne kaže na koji način se to može učiniti. Kažem ljudima da umjesto toga trebamo praktičnu, operativnu definiciju. Ključ je u tome što možemo koristiti ekološke sustave kao modele. Oni su prilagodljivi i održivi, podupiru život, recikliraju, napajaju se suncem.
U smislu stvaranja održivih ljudskih zajednica, naš cilj mora biti njihovo redizajniranje na način kako se ne bi uplitali u svojstvo Prirode da održava život. Naš prvi korak je razumijevanje kako Priroda održava život. Drugi je korak primijeniti te principe u dizajnu, kojeg mi zovemo eko dizajn, kako bismo redizajnirali našu tehnologiju, socijalne institucije, trgovinu itd.

Kako se koncept mreže može primijeniti u relokalizaciji, kako bi dobili nešto više od samog spajanja raznih lokalnih grupa?

Kada proučavate principe i osnovne koncepte ekologije, možete ih shvatiti kao osnovne principe svih živućih sustava. U Centru za ekopismenost (Center for Ecoliteracy), pokušali smo preoblikovati te principe u veličinu jednog zalogaja za podučavanje, te smo ih raščlanili na šest principa ekologije. Za svaki smo izradili simbol i fotografije, te smo ih podučavali u školama. Principi su:
1. Mreže
2. Ugnježđeni sustavi
3. Kružni tokovi
4. Stapanja
5. Razvoj
6. Dinamička ravnoteža

Mreže su navedene kao prvi princip, jer je to svojstvo života. Gdje god postoji život, postoje i mreže, bilo da su to metabolički sustavi, hranidbene mreže, ljudske socijalne mreže. Pokušao sam sve te principe staviti u ljusku oraha, minijaturu, jer uvijek postoje različita viđenja iste stvari. Priroda održava život kroz stvaranje i njegovanje zajednica. Ako nemamo zajednicu, osjećamo njeno nedostajanje. Zajednica je organska i stvarna, a to je razlog zašto mislim da je to centar za definiciju održivosti. Individua sama po sebi ne može biti održiva. Stvaranje zajednica je stvaranje održivosti.

Ima li globalizacija budućnost?

Ne, ekonomska globalizacija je nema. Ona je postigla svoj vrhunac, na sličan način kao i nafta. Sadašnji globalni kapitalizam je stvorio brojne međusobno povezane probleme – veće siromaštvo, otuđivanje, zagađenje, razbijene zajednice, destrukciju okoliša, a u području politike smo doživjeli umanjenu demokraciju. Unutar zadnje godine smo doživjeli točku preokreta u percepciji. Model više ne radi, čak i unutar vlastitih parametara, bez obzira koje parametre vi ili ja koristili.

Koliko vjerujete da tehnologija može donijeti spas?

Kao znanstvenik vjerujem u ljudsku kreativnost i ljudska otkrića, no nije problem u tehnologiji, nego u kratkoročnoj politici, postojećim interesima itd. U supermarketu, organski uzgojena hrana stoji mnogo više od ne-organske, a trebalo bi biti obrnuto. To je pitanje oporezivanja i poticaja. Rješenja postoje i imaju smisla, smisla koji je jasan većini. Ako hranimo našu djecu zdravom hranom, ona neće postati gojazna. Ukoliko ona i uzgajaju vlastitu hranu, bit će zdravija i spremnija na suradnju, sa dodatnom koristi da će stvarati zemlju koja veže u sebi ugljik – tu nema smjera prema dolje.

Vidite li postignuti maksimum crpljenja nafte kao krizu ili kao priliku?

Pa, mislim da je to očito kriza. No, svaka kriza u sebi sadrži priliku. Novi koncept života koji se približava u području znanosti nas može štošta naučiti iz razloga što smo iz kompleksne teorije i sustavne teorije naučili da je kriza koju proživljavamo integralni aspekt dramatične preobrazbe. Svako približavanje novosti ima nestabilnost koja joj prethodi ili ima krizu koja joj prethodi. Kriza može voditi do raspada, ali također može voditi do novih spoznaja te možemo postići novo stanje stvari, novi način života koji može biti znatno kvalitetniji, a stvar je u nama, kako ćemo oblikovati tu promjenu.

Ako zamislimo da pristup kojeg zagovarate saživi i probudite se trideset godina kasnije, u toj stvarnosti, kako bi ona izgledala, mirisala, kakav bi osjećaj bio za nju, govorite nam preko nje!

Pa, koristili bi Prirodu kao predložak i mentora i imali bi dizajnirane zajednice koje su u skladu sa osnovnim principima organizacije koje Priroda koristi kako bi održavala život. To je stoga što Priroda sadržava ekosustave i održive zajednice; zajednice koje su se razvijale preko milijardu godina kako bi maksimizirali njihovo dugoročno preživljavanje ili održivost. Preslikali bi naše zajednice iz tih prirodnih zajednica, što bi značilo da možemo koristiti sunčevu energiju kao naš glavni energetski izvor, uključujući vjetar, bio-masu itd. Uredili bismo našu industriju i sustave proizvodnje na način da materija neprekidno kruži, da sva materija kruži među proizvođačima i potrošačima. Prepoznali bismo da raznolikost povećava otpornost u ekosustavima kao i u ljudskim zajednicama. Imali bismo razne ljudske zajednice; kulturne, intelektualne, etničke itd. Uzgajali bismo organsku hranu i uglavnom lokalno. Koristili bismo javni prijevoz, bicikl ili bi pješačili do posla. Sve to bi se kombiniralo kako bi se stvorio svijet koji je značajno smanjio zagađenje, gdje su klimatske promjene pod kontrolom, gdje bi postojali mnogi poslovi, stoga što su različiti dizajni zahtjevni u radu, a kao glavni učinak, ne bi postojao otpad... Kvaliteta života značajno bi se popravila.

Kako doći odavde do tamo?

Mislim kako je korisno početi od koncepta održivosti, jer govorim o održivoj zajednici, čije se tehnologije, socijalne ustanove i fizičke strukture ne miješaju u sposobnost Prirode da održava život. Naglašena osobina biosfere je da je održala život milijardama godina. Moramo redizajnirati naše zajednice prema tom uzoru. Kako bi to mogli, očito prvo moramo saznati kako Priroda održava život, kako bi postali 'ekološki pismeni'. Trebamo razumijeti osnovne principe ekologije i redizajnirati naše zajednice prema tom uzoru. Drugi je korak primijeniti to znanje na redizajn naših tehnoloških struktura i socijalnih institucija, kako bi ih uskladili s prirodom i kako bi bili ekološki održivi.

Do koje mjere rješenja energetskog problema uključuju akcije u drugim, ne-energetskim, područjima?

Mislim da rješenje energetskog problema ima dva aspekta. Radi klimatskih promjena, vrlo je nužna upotreba nezagađajućih obnovljivih energetskih izvora. To nije problem tehnologije ili konceptualni problem, to je problem sustava vrijednosti i prema tome politički problem. U isto vrijeme moramo smanjiti energetsku potrošnju. Ukoliko bi imali idealan izvor energije, koji ne zagađuje okoliš i k tome je još i jeftin, i kad bi koristili taj izvor kako bi napajali sadašnji industrijski sustav, sve bi se samo pogoršalo. Stanje se ne bi popravilo jer je to sustav koji je neuravnotežen, i ukoliko napajate sustav koji nije u ravnoteži, on još više prelazi u ekstrem.
To je neoliberalni ideal izvoza i uvoza svega – prevoziti sve uokolo tisuće i tisuće kilometara – pa i sa jeftinim, nezagađujućim energetskim izvorom bi se ekosustavi uništavali. Vrlo je važno smanjiti našu ovisnost o energetskim izvorima, i to je dio koji uključuje cijeli redizajn zajednica u smislu mjesta rada, društvenih odnosa i u smislu što jedemo, na koji način to uzgajamo, kako jedemo i tako dalje.

Koji su problemi i 'uska grla'?

Današnji problemi nisu više konceptualni, i nisu više tehnološki problemi. Danas imamo namjeru krenuti održivim putem. Imamo tehnologiju iako nije dovoljno poznata, no ona postoji, a također je tu i ljudska domišljatost, te će ta tehnologija uz njezinu pomoć biti dalje razvijana. Imamo namjeru. Ono što nemamo je politička volja koja će napraviti pomak. Ono čime se mi u ekološkom pokretu i u civilnom društvu moramo baviti jeste poboljšati naše komunikacijske sposobnosti. Trebamo objaviti da su rješenja ovdje i da trebamo političke promjene kako bi ih počeli koristiti.
Također moramo educirati medije koji su često ignorantski. Na primjer, kada negdje nastane prirodna katastrofa, ona je predstavljena kao 'djelo Božje', no stvarni uzrok je čovjekovo djelovanje. Kada mediji izvješćuju o nečemu kao što je to bila poplava u New Orleansu ili valu vrućine u Europi, trebali bi reći da je to vezano uz automobile koje vozimo. Ako naglase takvu poruku i obznane da postoje i alternative – da nije problem u tehnologiji, već da možemo napraviti tu promjenu – to može pomoći.

Što bi vama pomoglo da ostvarite tu viziju?

Radio sam 20 godina na oblikovanju konceptualnog okvira u znanosti, koji bi odgovarao toj viziji održivosti. To nije jednostavna zadaća, jer ekologija nije jednostavna. Ona zahtjeva ponovno promišljanje na mnogo načina i zahtjeva novi način razmišljanja. Trebamo vidjeti kako su problemi međusobno povezani kako bi vidjeli cjelinu, odnose među dijelovima i procesima. Moja najnovija knjiga 'Skrivene veze: Znanost za održiv život' ('The Hidden Connections – A Science for Sustainable Living'), daje obrise koherentnog konceptualnog okvira koji se može koristiti u tu svrhu. Moglo bi biti od pomoći kad bi se to što više koristilo na fakultetima, srednjim školama i u edukaciji. Cambridge ima program za magisterij, Inžinjerstvo za održivi razvoj, na kojem svaki/a student/ica dobiva kopiju 'Skrivenih veza' ('The Hidden Connections'). Nadam se da će takva praksa biti široko prihvaćena, jer vjerujem da taj rad pruža jako dobre okvire. To je rad kojeg nisam učinio sam... Zahvalan sam mnogim vođama u civilnom društvu – kao što je to Vandana Shiva, Amory Lovins, Hazel Henderson i drugima – koji su me inspirirali.

Korisni izvori:
„Skrivene veze“, Fritjof Capra, Liberata, Zagreb 2004.
Moderna vremena


Schumacher College
admin@schumachercollege.org.uk
www.schumachercollege.org.uk

The Center for Ecoliteracy
www.ecoliteracy.org

Prijevod: Marijana Lesar