Ovdje donosimo prijevod teksta Jonathana Dawsona o životu u najpoznatijem britanskom ekoselu Findhorn. Jonathan Dawson podučava održivost i živi u Findhornu u Škotskoj. Nastoji utkati svoju stečenu mudrost kroz dvadesetogodišnje iskustvo rada u Africi u model održivijeg i ljepšeg načina života u Europi. Jonathan se bavi vrtlarenjem, pripovjedanjem priča i predsjednik je Global Ecovillage Networka. Tema prvog u seriji blogova je Seks i ekoselo.

Seks i ekoselo
Jonathan Dawson, ekoselo Findhorn, Škotska


Postoji smiješno neslaganje između onog kako mnogi zamišljaju život u ekoselima i onog kako se odvija stvarni život iz dana u dan. To je vidljivo iz pitanja koja su često postavljana stanovnicima ekosela kada se nalaze u klasičnom društvenom okruženju.
‘Ne spavate li svi u istoj spavaonici (ili u šatorima)? Mislim da ja to ne bih mogla/mogao.’
‘Kako podnosiš tako maleni privatni prostor?’
‘Koliko džeparca dobivaš?’
Tu su česta i pitanja kojima se oprezno i kroz okolišanje nastoji dobiti uvid u seksualni život unutar zajednice – pitanja koja često otkrivaju grozničava maštanja o tome kako bi društvena seksualnost mogla izgledati kao životni stil u ekoselu.

Žao mi je što moram razočarati mnoge. U mnogim aspektima, Findhorn ne izgleda mnogo drugačije od drugih klasičnih naselja. Postoje životni prostori koji se dijele, no nitko ne živi u zajedničkim spavaonicama. Većina ima razumni privatni prostor i svaki nedostatak istog je više nego kompenziran sa pregršt javnih mjesta za okupljanje – u obliku kazališta, radionica ručnih radova, zajedničkog centra, sauni, kupatila i tako dalje.

Svaki zarađuje svoju plaću, mnoge nisu velike, no pretpostavljam da je to odraz približavanju dugoročno održivih razina kupovne moći ukoliko želimo živjeti unutar zaliha naše planete.

Najzanimljivije je od svega (ponavljam, isprike zbog razočaranja), što nisam siguran da sam ikada živio na nekom drugom mjestu koje je tako seksualno suzdržano. To je, po mom mišljenju, iz dva razloga. Prvo, seksualna energija je moćna i eksplozivna, sposobna stvoriti uživanje i patnju. U našem svijesnom nastojanju stvaranja zajednice sa ljubavlju i sućuti među ljudima, pretpostavljam da većina ljudi ovdje odlučuje da se suzdržava od nonšalantnog seksa, u najmanju ruku zbog toga što ne žele doprinijeti patnji drugih. Uskaču tek nakon dugog i dobrog promišljanja.

Drugi razlog suzdržavanja je čisto prizeman. Raskidanje veze i posljedice mogu biti čupave i pune boli ako bivši partneri razvijaju nove veze dok još uvijek žive u vidokrugu onog drugog. To razvija oprez.

Bili ti razlozi opravdani u stvarnosti ili ne, čini se da se ljudi u nekoj bližoj budućnosti neće odlučiti živjeti u ekoselu kao što je Findhorn. Kao praktičar u održivosti, to mi otvara pitanja na koji način ekosela mogu najbolje služiti svrsi i kako se uklapaju u širi pokret održivosti, čiji smo dio. Ako, a čini se da će tako biti, ekosela ostanu manjina, ako ne i marginalna, kao izbor načina života, kako ćemo ostati bogati resurs za sve veći val održivih inicijativa koje preplavljuju zemlju?

Prošli sam tjedan krenuo u lov na neke odgovore na ta pitanja. Posao držanja govora u Herefordu i tek dva dana poslije lekcija u Schumacher Society-u u Bristolu dali su mi mogućnost planirati tjedan posjeta održivim inicijativama uključujući sektore vlasti, poslovanja i civilnog društva.

Kako bi prošao razne teme koje su se pojavile taj zadnji tjedan, zahtjeva više prostora nego što to imam ovdje, tako da ću se osvrnuti na njih u slijedećem tjednu na ovom blogu. No, želim vas ostaviti sa slikom zapanjujućeg vala mašte i kreativnosti koja mi se stvorila kroz taj tjedan istraživanja.

Slika je kako voda globalne ekonomske aktivnosti gubi na razini (u obliku stalnog porasta cijene energenata) kako bi se na početku otkrili izolirani otoci i cijeli arhipelag otoka održivih modela koji trenutno stoje tek nešto ispod razine vode. To su modeli zajedničkog vlasništva u poljoprivredi i obnovljivih shema, tržnice na kojima poljoprivrednici direktno prodaju svoje proizvode, sustavi alternativnih valuta, praktični eko edukacijski centri, zatvoreni poslovni krugovi recikliranja otpada i tako dalje, na čemu ljudstvo radi uzduž i poprijeko u cijeloj zemlji.

Nije vrijeme za potištenost i bespomoćnost u korist premoći ružnoće i otpada – već za uzbuđenje zbog oblikovanja nečeg novog koje niče ispod valova.

Prijevod ML

Original bloga na http://www.newstatesman.com/blogs/life-at-findhorn